Većina ljudi svakodnevno nosi burmu na domalom prstu, ali retko ko se zapita zašto baš taj prst ima tako posebno značenje.
Odgovor se nalazi u zanimljivoj kombinaciji istorije, simbolike i starih verovanja.
Jedno od najstarijih objašnjenja dolazi iz drevnog Egipta.
Egipćani su verovali da iz domalog prsta leve ruke vodi posebna vena direktno do srca. Nazvali su je „vena amoris“ ili vena ljubavi.
Iako moderna medicina nije potvrdila postojanje takve vene, simbolika je opstala vekovima.
Nositi burmu na prstu koji je povezan sa srcem značilo je nositi simbol ljubavi što bliže njenom izvoru.
Rimljani su prihvatili ovo verovanje i dodatno ga proširili širom Evrope.
Tokom narednih vekova običaj se ukorenio u mnogim zemljama i postao deo svadbenih ceremonija.
Danas ne postoji univerzalno pravilo.
U mnogim zemljama, poput SAD, Velike Britanije i Francuske, burma se tradicionalno nosi na levoj ruci.
U Srbiji, Grčkoj, Rusiji i još nekim zemljama uobičajeno je nošenje na desnoj ruci.
Bez obzira na stranu, značenje ostaje isto.
Domali prst nije izabran slučajno.
On je relativno zaštićen tokom svakodnevnih aktivnosti, a istovremeno dovoljno vidljiv da podseća na obećanje dato partneru.
Na neki način, burma na tom mestu postaje mali svakodnevni podsetnik na zajednički život, podršku i poverenje.
Možda danas znamo da ne postoji posebna vena koja vodi direktno do srca, ali ideja koja stoji iza tog verovanja ostaje lepa.
Burma na domalom prstu predstavlja vezu koja se ne vidi očima, ali se oseća svakog dana.